Pod intelektualnim poteškoćama smatra se ispodprosječna intelektualna sposobnost prisutna od rođenja ili rane dječje dobi. Ljudi s mentalnim poteškoćama imaju manju intelektualnu razvijenost nego što je normalno i poteškoće u učenju i socijalnoj prilagodbi.
Približno 3% opće populacije ima intelektualne (duševne) poteškoće.
Uzroci
Inteligencija je uvjetovana nasljednim i uvjetnim okruženjem. U većini slučajeva uzrok mentalne retardacije ostaje nepoznat, ali poznati su neki uzroci tokom trudnoće koji mogu dovesti do intelektualnih poteškoća djeteta. Najčešći uzroci su korištenje nekih lijekova, prekomjerno uzimanje alkohola, izloženost zračenju, slaba prehrana i neke virusne infekcije (rubeola).
Česti uzrok intelektualnih poteškoća su hromosomski poremećaji, kao kod Downova sindroma. Brojni nasljedni poremećaji metabolizma mogu također dovesti do intelektualnih poteškoća. Fenilketonurija i kretenizam (nizak nivo hormona štitnjače) mogu se korigirati prije nastupa intelektualne poteškoće. Poteškoće uvjetovane preranim porodom, ozljedom glave ili niskim nivoom kisika tokom poroda mogu dovesti do intelektualne poteškoće.
Dijagnoza i prognoza
Intelektualne poteškoće je nepovratna kada jednom nastupi. Dijagnoza intelektualne poteškoće omogućava podešavanje edukacije i odgovarajuće dugotrajno planiranje.
Ispodprosječna inteligencija se identificira i mjeri u standardiziranim testovima inteligencije. Testovi inteligencije imaju svoj stepen pogreške, ali relativno točno predviđaju intelektualni razvoj, osobito kod starije djece.
Djeca sa koeficijentom inteligencije (IQ) od 69-84 imaju poteškoće u učenju, ali nisu mentalno retardirana. Rijetko se prepoznaju prije početka škole, kad poteškoće u učenju i ponašanju postaju upadljive. Uz posebnu potporu u edukaciji, mogu uspješno završiti školovanje i kasnije živjeti normalno.
Svoj djeci s intelektualnim poteškoćama edukacija koristi. Djeca sa blagim intelektualnim poteškoćama (IQ = 52-68) mogu dostići 4-6-og stupnja razine čitanja. Usprkos poteškoćama u čitanju većina djece s blagim intelektualnim poteškoćama mogu naučiti neophodne vještine potrebne za samostalan život. Ta djeca zahtijevaju kontrolu i potporu uz dodatne potrebe u edukaciji i osposobljavanju. U kasnijem životu nekima je potrebna “zaštićena okolina” za življenje. Premda bez fizički vidljivih nedostataka, dio ljudi sa blagim intelektualnim poteškoćana imaju epilepsiju.
Osobe s blagim intelektualnim poteškoćama su često nezrele i nesofisticirane, sa slabom tolerancijom socijalne komunikacije. Njihovo mišljenje je jednostavno usmjereno, bez mogućnosti generalizacije. Imaju poteškoće u prilagođavanju novim situacijama, slabu prosudbu situacija i gubitak tolerancije. Najčešće ne čine teške zločine, mada osobe s blagim intelektualnim poteškoćama mogu lakše počiniti djelo u afektu, kao članovi ili u želji da postanu članovi neke skupine.
Djeca sa umjerenom intelektualnom poteškoćom (IQ = 36-51) imaju očigledne poteškoće u učenju govora i dostizanju temeljnih parametara razvoja, kao što su samostalno sjedenje i govor.
Uz odgovarajuću edukaciju i potporu, osobe s blagom i umjerenom intelektualnom poteškoćom žive u različitom stupnju ovisnosti o zajednici. Neki mogu funkcionirati u polukontroliranim ustanovama, dok je drugima potreban veći stepen nadzora.
Dijete s teškim intelektualnim poteškoćama (IQ = 20-35) moguće je educirati za još niži stupanj nego je umjerena intelektualna poteškoća.
Dijete s dubokim intelektualnim poteškoćama (IQ = 19 i manje) obično ne hoda, ne govori i minimalno razumijeva.
Očekivano trajanje života djece s intelektualnim poteškoćama može biti skraćeno, ovisno o uzroku i težini. Općenito, što je veći stupanj poteškoće, kraće je očekivano trajanje života.
Prevencija
Genetsko savjetovanje roditelja djeteta s intelektualnom poteškoćom omogućava spoznaju i razumijevanje uzroka poteškoće. Savjetovanje pomaže u procjeni rizika poteškoće slijedećeg djeteta. Amniocenteza i biopsija horionskih resica može otkriti brojne nenormalnosti, uključujući genetske poremećaje i anomalije mozga i kičmene moždine.
Amniocenteza ili biopsija horionskih resica preporučljiva je svim trudnicama iznad 35 godina zbog povećanog rizika Downova sindroma djeteta. UZ pregledom moguće je otkriti anomalije fetalnog mozga. U serumu majke određuje se razina alfa-fetoproteina, što je metoda pretraživanja (probir ili skrining) za Downov sindrom i rascjep neuralne cijevi.
Dijagnoza intelektualne poteškoće prije poroda daje roditeljima mogućnost pobačaja i odgovarajućeg planiranja obitelji. Cijepljenje protiv rubeole je gotovo u potpunosti eliminiralo rubeolu kao uzrok mentalne retardacije.
Liječenje
Doktor primarne zdravstvene zaštite, uz konzultaciju sa specijalistima, razvija cjelovit, individualizirani program za dijete sa retardacijom. Dijete sa zaostajanjem u razvoju treba uključiti u edukacijski program odmah po postavljanju dijagnoze. Emocionalna potpora obitelji je sastavni dio programa. Dijete s intelektualnim poteškoćama najbolje napreduje ako živi kod svoje kuće i pohađa uobičajene predškolske ustanove.
Stupanj socijalne kompetencije je važan kao i koeficijent inteligencije u određivanju koliko će poteškoća biti ograničavajuća. IQ i socijalna kompetencija predstavljaju problem djeci sa niskim vrijednostima IQ. Djeca sa višim vrijednostima IQ imaju ograničavajuće faktore u fizičkim nedostacima, poremećajima ličnosti, socijalnom prilagođavanju i mentalnoj bolesti.
Rijetko je potrebno smjestiti dijete u stacionarnu ustanovu i takvu se odluku mora donijeti nakon opširnih razgovora između obitelji i doktora. Unatoč činjenice da djeca s intelektualnim poteškoćama mogu djelovati negativno na obiteljsku harmoniju, ona su rijetko uzrokom poteškoća u funkcioniranju obitelji. Obitelji treba pružiti psihološku pomoć kako bi se lakše nosila sa poteškoćama svakodnevne njege.
Pomoć se pruža kroz dnevne bolnice, patronažnu njegu i privremene posvojitelje. Odrasla osoba intelektualnim poteškoćama može imati dugotrajno boravište u apartmanskom smještaju, hostelu ili ustanovi za njegu.
Izvor: vasdoktor.com